Plavi ponedjeljak

Umjetnička izjava:

Skulptura „Plavi ponedjeljak” nastala je upravo na dan koji se u popularnoj kulturi smatra najdepresivnijim danom u godini. U tom trenutku emocionalne tromosti, kada nisam osjećao ni volju ni pokretačku energiju, čin stvaranja postao je tihi oblik otpora, ali i nježna potvrda postojanja. Bio je to trenutak u kojem je unutarnja potreba nadjačala vanjsku nepokretnost — čin kojim je, iz melankolije i težine, ipak nešto nastalo.

Rad se sastoji od izduženog kamenog postamenta koji simbolizira stabilnost i trajnost, dok se na njemu nalaze dva suzasta oblika izrađena od hrđavog željeznog lima. Ti oblici, spojeni nizom zakovica koje se protežu duž njihove površine, podsjećaju na suze — fragmente unutarnje boli, ali i znakove procesa iscjeljenja. Hrđa na površini sugerira izloženost vremenu, iskustvu i boli; ona je poput kože koja nosi tragove svega što ju je dotaknulo. Ipak, unutar skulpture krije se plava boja — simbol tuge, tišine i melankolije, ali i unutarnjeg mira, dubine i prisutnosti.

Kontrast između grubosti izvana i nježnosti iznutra odražava temeljnu ideju rada: istinska snaga često leži u ranjivosti. Zakovice postaju spone između unutarnjeg i vanjskog — metafora discipline i odluke da se ide dalje, čak i kada je teško. One su poput impulsa koji potiče djelovanje, čin vjere u smisao stvaranja.

„Plavi ponedjeljak” nije samo objekt; on je materijalizirani trag jednog unutarnjeg procesa. Nastao je iz osjećaja, ali kroz disciplinu. Povezuje maštu i stvarnost, intuiciju i formu. U vremenu u kojem se vrednuje samo brzo i vidljivo, ovo djelo brani pravo na sporost, dubinu i osobnu istinu. Postavlja pitanje: može li ono što traje biti izgrađeno iz tuge — i nudi odgovor u samom svom postojanju.